уторак, 27. август 2019.

Samoposluga koju nam je hladni rat izgradio


Kao neko ko je odrastao pored samoposluge koja je imala Thomy majonez, Maggi, Knorr, Nestle, Adidas i ostale zapadne proizvode, nikad mi nije palo napamet, otkud kapitalističke samoposluge u socijalističkoj Jugoslaviji. Sve dok danas nisam poslušao Frikonomiks podkast kako su samoposluge bile deo američke propagande tokom hladnog rata, do te mere da su Amerikanci sagradili "Supermarket USA" od 1000 kvadrata usred Zagreba 1957! Avionom su dopremali sveže voće i porvće, uključujući jagode u decembru. Toliko je oduševio milion Jugoslovena (i Slavenku Drakulić) koji su ga posetili, uključujući i druga Tita, da je on kupio ceo supermarket i doveo tim američkih stručnjaka da pomognu organizovati lanac samousluga. Ne znam kad je STR Vojvodina Drakstor* otvoren pored moje zgrade, ali je jednostvano bio tu od detinjstva. Sećam se kako sam kupovao jogurt u maminim papučama kao petogodišnjak.

Kao primer obrnute globalizaije, sećam iznenađenja kada sam u prodavnici usred Adelaide (specijalizovanoj za balkanske migrante) 2002. našao kukuruzno brašno Corn Product, u onom starom socijalističkom pakovanju sa tetom, koje je takođe ostalo isto od mog rođenja. Ne mogu opisati koliko sam se obradovao.

Kada već diram nostalgiju, Blic je nedavno iskopao promo film Filmskih novosti iz 1983, odnosno od kada imam prva sećanja. Tada sam bio nešto malo stariji od Maxa. Kako je i nama ovde život prilično idiličan, nadam se da nećemo krenuti stopama stare Juge. Pritom je muzička pratnja vrlo primerena - prohujalo sa vihorom (iliti "Zameo ih vjetar" kako je to bilo znano u nekim krajevima naše otadžbine).


*Drakstor je nekad bilo ime za samousluge otvorene nedeljom, jer je obično postojala samo jedna takva "dežurna" prodavnica u gradu, dok su ostale bile zatvorene. 
Moja teorija je da je neko pogrešno preveo apoteku (koja je radila non-stop) sa engleskog na srpski kao radnju koja je otvorena nedeljom. Pomalo ironično, ovde i dan danas postoji samo jedna dežurna apoteka koja radi do ponoći i nijedna koja radi noću (što me je brinulo dok je Max bio beba). Takođe, 2002. u Adelaidi, radno vreme je bilo kao u doba socijalizma 1980-tih jer su prodavnice, sem par dežurnih samoposluga bile zatvorene nedeljom. Srećom, do se sve normalizovalo negde u prvih godinu dana i sad smo "normalni".