субота, 21. јул 2018.

Palic

Palic mi je ostao u lepoj uspomeni, mada sam tamo bio samo na ekskurziji josh u osnovnoj skoli. Stvarno je lepo mesto za odmor - josh samo kad bi mogli ochistiti jezero, bilo bi predivno.
Ono sto je bilo za pamcenje je najbolja riblja corba na ovoj turneji (i dalje nije bolja od originalne chorbe i Ribolovca iz 2012) kao i riblji chvarci od sharana divljaka koji su bili odlicni (vishe proprzene riblje kocke nego charvi, ali fenomenalno).
Na toj istoj ekskurziji smo posetili i zooloski vrt koji mi je bio fenomenalan zbog zelenila i prirodnijih uslova za zivotinje. Delovao mi je daleko lepsi od beogradskog. I jeste.
Dok nisam video lisabonski, ovaj je zoo vrt mi je bio najbolji. Mada jeste mali, mislim da je veci od nasheg gradskog u Adelaidi. Posebno mi je impresivno bilo medvedje stanishte.
Ono sto je bilo najlepse je da smo bili familijarno sa Minom, Alexom, Majom, Duskom i Bakom, tako da je Max uzivao da bude u centru paznje, bude nosan na Duskovim ramenima i bude nosan kroz prskalice za travu.

петак, 20. јул 2018.

Prvi put u Vrbasu

 
Max je jedva chekao da upozna "Deka-Chicken" i baku. Josh kad je Marko opleo njegovu glasnu najbolje-od-Radio-Beograda-muziku Maxovoj sreci i igranju nije bilo kraja.
Takodje je voleo da pravi 'aljine od pra-bakinih pirotskih cilima. A upoznao je i "prd deku", odnosno Markovog strica.

Novosadski dinosaurusi

Baka nam je mnogo pricala o parku sa dinosaurusima u Novom Sadu blizu njenog doma i morali smo da ga obidjemo chim smo tamo krocili. Mada kao svi decaci Max voli dinosauruse, boji ih se "uzivo". Pred put u Srbiju sam ga odveo u muzej, ali snimo usli jer ga je par pokretnih dinosaurusa pored bilet servisa dovoljno uplasilo da nismo ni usli. Ovi novosadski su veci, pa su zato i malo dalje, tako da Max nije plakao, ali se priljubio uz mamu i uglavnom nije gledao.
Srecom, igraliste ga je malo razgalilo, ali je i dalje hteo mamu uz njega i nije se usudio da se popne na vislje spratove igralista sam. Posto je tog dana bila velika vrucine, nije ni bilo mnogo guzve u igralistu, pa ga je Max imao po svojoj volji.
Naravno, Maxa nista ne moze razgaliti poput malo bolova i patnje za tatu. Ovo ga je bash obradovalo.

Korushka

Ponekad covek mora da napusti svoje mesto i da se vrati kao turista da bi ga upoznao. Za tolike godine tek sam sada obishao Korushku i doziveo tu predivnu sliku Dunava.
Srea pa me Dusko posavetovao da svratimo u Atos koji je bash fino mesto da se chovek iskljuchi i izkulira na par dana uz riblji paprikash i ostale shpecije.
...i gleda prodove kako polako plove. Poshto smo mi poranili pre ruchka, morali smo malo sachekati da se otvori kuhinja. Max je umesto riblje chorbe oko bacio na vocnu salatu i boje je mnogo tuzan dok je nije dobio i onda mu se ceo zivot popravio. Sto je lepo biti trogodisnjak.
Dobrila je upoznala vlasnicu (odnosno njenu mamu) koja je imenjakinja i vrsnjakinja, pa su se bash lepo isprichale (ne da Dobrili treba mnogo da se raspricha).