субота, 28. март 2009.

Bakuta

Priča je podugačka. Ali prošle godine smo stalno viđali bakicu na ovom guraču kako se puževskom brzinom šeta po komšiluku. Kun se čak i upoznala sa njom, par puta joj pomogla da pređe ulicu. Onda je preko zime nismo videli. Kun se zabrinula za nju. Onda sam je jednog dana video kako sedi u dvorištu kuće u komšiluku i rekao Kun. Kun je isto videla par puta i nakon toga je odlučila da joj kupi bombonjeru za božićni poklon (mada joj ne zna ni ime). Nosala je bombonjeru danima u torbi dok je nije ponovo videla na dvorištu i dala joj bombonjeru. Bakica se nije nešto ni obradovala. Samo je rekla hvala. Posle par dana, Kun je skontala da sam ja identifikovao pogrešnu bakutu i da to nije ona naša. Od tada je nismo ni videli, sve do danas kad sam je ugledao na pijaci i ovekovečio. Kun je potvrdila - ova je prava baka. Zbog ove slike mi je bankomat riknuo ispred nosa i sad imam samo jedan dolar u novčaniku, ali vredelo je.

Нема коментара:

Постави коментар