Ovo je slika prvog velikog zatvora u Australiji u Port Arturu. Nas jednonedeljni put po Tasmaniji je bio fantastičan, mada naporan. U osam dana smo obišli ostrvo deonicom Hobart (prestonica)-Bišeno-Lonseston-Barni-Kvinstaun-Hobart. Nešto preko 2000 kilometara. Za Tasmaniju kažu da je Novi Zeland u malom. Onda mora biti da je u na NZ mnogo lepo, jer je Tasmanija predivna. Doduše, mi smo potrefili jesenje boje, i imali poprilično sreće sa vremenom. Od predela, obilazili smo pećine, kanjone, plaže, brda i planine. Na Hamiltonu (odmah iznad Hobarta) su nas dočekali sneg i orkanski visovi. Na vazdušnom šetalištu (medju stablima) je padala kiša i grad. Pritom je ostatak tog dana bilo sunčano :). Videli smo istorijske gradiće, probali lokalnu morsku hranu (i ukupno 96 ostriga :) i uživali lokalne deserte i vina. Od živuljki smo videli (ovog puta i uslikali) kljunara, orla na 10 metara od nas kako lovi gavrana, volobije (male kengure), zečeve, patke, pauna (na sred ulice), agresivne guske koje su nas napale, zečeve, crne labude, kao i gomilu nesrećnih lešina na putu. Mi nemamo nikog na duši, sem volobija kog sam smazao za večeru (mnogo je bio ukusan). Osam dana je bilo dovoljno da se stekne neki utisak o ostrvu, ali za detaljnije istraživanje je potreban barem ceo mesec, naročito ako se čovek upusti u mnogobrojne aktivnosti. Recimo da turističkoj parnjači treba 4 ipo sata za 40 kilometara kroz klisuru. Čisto da znate koliko vam vremena treba.
Mapu sa ključnim atrakcijama koje smo posetili smo okačili na Google Maps: