субота, 5. јануар 2008.

Hrana

Iako mi kambodžijanska hrana nije strana, lokalne đakonije su ipak donele iznenađenje. Za moj ukus, hrana je generalno 'prejaka'. Mislim da se tradicionalno jelo mnogo pirinča a malo ostaloga, pa je zato sve prezačinjeno. Kako je skočio standard, razmera se promenila, a začini ostali. Barem po kućama i jeftinim restoranima. U finim (čitaj: za turiste), hrana je izvanredna, što se da videti i po slikama.
Nažalost, ja sam već trećeg dana otišao na pijacu i podavio se u smradu mesa izloženog (po ceo bogovetni dan) na preko 30 stepeni. Od tada se prešao u vegetarijance (sve dok nisam zaboravio) jedući lokalni zeleni (poput spanaća) koji se zove 'jutarnji ponos' (jeste, može da ima bezobrazno značenje, ako hoćete, mada ne znam da l' ima takve efekte - ja nisam primetio promenu ;).

Nakon toga sam prešao na nešto egzotičnije poput zrikavaca, skakavaca, vodenih buba (poput buba švaba), svilenih buba i još kojekakvih drugih karakondžula. Kad se lepo isprže, imaju ukus girica. Ja sam krenuo da budem junak i samo da probam, pa sam posle pojeo celu kesu!


Na filmu inače jedem tarantulu. Celu! Tako mi rekoše lokalci (mada mlađarija ne jede te kerefeke), da se cela jede. Ima pomalo ukus badema, mada pošto je dlakava golica u grlu, naročito nogice (koje su fino krckave). Lek za to je da se dobro prežvaće. Ja sam je ipak brzinski smazao, što se i vidi na filmiću.

Нема коментара: