недеља, 28. октобар 2007.

Prodata prva knjiga


Eto sto ti je moc Interneta (ili pocetnicka sreca). Iako je zvanican pocetak prodaje knjige (pretpostavljam da je vecina posetilaca cula o ovom 'projektu') najavljen za 7. novembar (7 godina od kad je Bush pobedio na izborima), ja sam verziju za mobilni telefon (da i to postoji), okachio 28. oktobra, i vec prvog dana je neko platio 8.95$ za privilegiju da je chita (na mobilnom telefonu). Definitivno neko nepoznat ko je nabasao na nju u Internet prodavnici knjiga (trenutno 4 prodavnice prodaju moju knjigu) i pazario je, jer niko od mojih prijatelja nije imao pojma o ovoj verziji, niti da je dostupna (moj sajt nista nije pominjao). U svakom slucaju, jednog dana cu moci da se hvalishem (narochito ako ikad nesto bude od mojih knjiga), sa mi je prva knjiga prodata preko Interneta za chitanje na mobilnom telefonu. Prava naucna fantastika!
Prodaju smo odmah proslavili u etiopljanskom (abisinijskom) restoranu. I hrana im je stvarno fina i vrlo lepo zachinjena, mada je ne bih jeo svaki dan, posto mi je trebalo dva dana da skinem miris s prstiju (jede se prstima, nema viljuske, kao Car Lazar, boc, boc). U svakom slucaju, prodaja nije pokrila za vecheru ;), ali valjda naredne hoce. Kuc, kuc, kuc.

среда, 24. октобар 2007.

Klilend

 

Danas sam ponovo bio u Klilendu da obidjem lokalne australijske živuljke. Jest da mi je ovo četvrti put, ali uvek je super!
Posted by Picasa

среда, 10. октобар 2007.

Gramziva Guska


Danas smo bili u restoranu "Greedy Goose", ili gramziva guska. Ovde već godinama na TV-u ide 'reality show', kada dvočlani timovi (uglavnom bračni parovi ili pederi ;) treba da otvore restoran (po jedan u svakoj republici) i onda se takmiče koji je najbolji po oceni žirija. Pobednik ima pravo da nastavi da radi, dok ostali moraju da zatvore restorane.
Pre par godina, pobednik je bio iz Adelaide. U početku je bilo skoro nemoguće dobiti sto, ali se sada gužva stišala, pa smo konačno ugrabili naš red.
To je jedno od onih mesta gde se jela služe na ogromnim tanjirima koji su uglavnom prazni. Odnosno, skup restoran. Ja imam teoriju da bogati ljudi nisu debeli baš iz tog razloga što ovde što je skuplja hrana, manje su porcije.
Ali mora da postoji i drugi razlog: kad se dobije jedva 3 zalogaja na tanjiru, čovek jede sa više pažnje i uživa u ukusu, umesto da samo tovari hranu (kao u mom slučaju). Uglavnom, hrana je bila apsolutno fenomenalna (naročito pačetina). I sa supicom, predjelom, jelom i kafom baš sam se lepo najeo. Za nepoverovati. Kad nam dođete u goste, moraćemo da vas izvedemo tamo.