
Vidim da se zakuvala predizborna atmosfera sa sve pričom o diplomama, pa kao 'originalni' Master i neko ko je studirao na Beogradskom Univerzitetu, da objasnim moju poziciju po pitanju svega, uprkos tome što se trudim da ne filozofiram na mom blogu.
Pre svega, da objasnim da verujem da naše petogodišnje VII-1 studije treba da bude izjednačene za Masterom u smislu ranga, ali da se Master studije principijelno razlikuju od naših klasičnih studija i da se konverzija diploma ne bi trebala izvršiti po automatizmu.
Ja sam moj Bachelor (Biznis) i Master (Poslovni Informacioni Sistemi) stekao na Univerzitetu Južne Australije (UniSA). Pritom sam radio kao asistent i predavač na četiri predmeta, što mi daje dodatnu perspektivu posebno jer sam prošao kroz trening za asistenta na mom UniSA.
UniSA je prvi EQIS (European Quality Improvement System) sertifikovan univerzitet u Australiji sa diplomama u skladu sa Bolonjskom Konvencijom.
To u praksi znači da je fakultet mnogo praktičniji od klasičnih (poput BU kakvog ga ja pamtim, ili Adelaide Univerisity), ali pritom susštinski lakši u smislu da je potrebno mnogo manje pamćenja činjenica, ali mnogo više kreativnosti, inicijative i organizovanosti. Primera radi, svaki predmet uz ispit i nakoliko individualnih seminarskih radova uključuje barem jedan grupni rad (nešto što je veoma bitno u poslovnom okruženju) i barem jednu prezentaciju. To je isto i na Bachelor i na Masteru, ali postoji ogromna razlika u pristupu tim studijama:
1. Bachelor studentima nije dozvoljeno da misle kreativno (donose samostalne zaključke) - odnosno, svi zaključci u radovima i na ispitima moraju 100% da se zasnivaju na istraživanju i referencama, dok Master studenti moraju sami da misle, donose zaključke i rešavaju kompleksne praktične probleme, često bazirane na stvarnim slučajevima (tzv. Case Studies), gde ne postoji pravi ili pogrešan odgovor.
2. Master studenti moraju da imaju praktično radno iskustvo (što doduše ne važi za internacionalne studente jer su pare u pitanju), tako da Snežin MBA (Master of Business Administration - traje 3 godine) nije dostupan ljudima koji nisu u stalnom radnom odnosu, pošto na njima studenti rešavaju probleme sopstvene firme (iz tog razloga Snežina firma plaća pola njene školarine). U mom slučaju bilo je moguće upisati Master of BIS bez radnog iskustva (uz prosek 8 ili veći), ali taj program uključuje 3 projekta u firmama ukupnom trajanju od godinu dana, i kako su studenti plaćeni tokom Master studija od strane firmi u kojima rade (kroz školarinu), možete biti uvereni da projekti nisu kuvanje kafe šefu, nego pravi poslovni projekti i problemi.
3. Master studije jesu specijalističkog tipa i fokusiraju se na užu oblast od Bachelor.
Mnogima je Master ovde težak i većina ljudi se zadovoljava Bachelor diplomom i na master se uglavnom odlučuju nakon nekoliko godina rada, jer se smatra da je za master potrebno radno iskustvo. Ja da budem iskren, nisam bio bog-zna-kakav student na BU, dok sam ovde završio Master sa drugim najboljim prosekom na celom univerzitetu (od 30.000 studenata) koji bi prevedeno na naše ocene bio 9,83 pa bi se zbog toga moglo reći da je lakše studiranje. Ipak znanje koje sam ovde stekao je kud i kamo korisnije tako da lokalni poslodavci izuzetno cene takav Bachelor i Master.
Na kraju dana, oni znaju šta žele, tako da recimo da u mojoj firmi većina poreskih i finansijskih konsultanata je sa Adelaide Uni koji je baziran na klasičnom memorisanju činjenica, što je bitno za taj profil, dok ni jedan Adelaide Uni student više ne radi u poslovnom savetovanju/internoj reviziji koja se bavi analizom poslovanja, rizika i kontrola koje zahteva kreativno razmišljanje i razumevanje a ne samo memorisanje činjenica.
Što se diplome tiče, ona ovde prestaje da bude važna nakon prvog zaposlenja, tako da Dipl.Ing ili Master ne bi trebalo da predstavlja problem.
Što se cena tiče, 12 ispita na mom Masteru je 21.000$, Snežin je još skuplji, tako da možete pretpostaviti koliki mi je studentski dug (HECS). Znam da je životni standard drukčiji, ali verujte da su to i ovde velike pare. Eto čisto da se stvari stave u perspektivu.