среда, 31. мај 2006.

Večera sa fakultetlijama


Već kao po nekom starom običaju, opet smo se nas nekoliko s fakulteta okupili na večeri, pa smo posle otišli kod Tule. Svi prilično dobro guramo, sem Tima koji je u istoj nedelji ostao i bez posla i devojke, ali on će se već nekako snaći.

недеља, 28. мај 2006.

Šetnja po Morijalti


Nedelja je bila lagana što mi je pomoglo da se oporavim od burnog petka (koktel veče sa firmom) i nedelje (veridba Hejzel Coates - ćerka Iraca). Tako da sam se lepo prošetao sa Kumi, Ričardom i prijateljima po Morijalta nacionalnom parku.

петак, 26. мај 2006.

Koktel veče

Koktel veche - s koleginicama mada vishe lichim na makroa

Revizorske kuće uglavnom imaju politiku "work hard - play hard" tako da barem jednom mesečno imamo neku žurku. Ovog puta je bilo u pitanju koktel veče gde smo se svi "upicanili", a kokteli su delovali sa zadrškom. Mi smo nastavili žurku po kafićima kada je glavni deo već bio završen, ali ono što ja nisam znao da su kokteli imali apsint, tako da sam se celu subotu oporavljao pre nego što sam otišao na veridbu kod Coatsovih (najstarija ćerka se verila). Tu sam sreo i jednog mog bivšeg studenta, Makedonca, pa smo se siti ispričali.

петак, 12. мај 2006.

Brčko-Banovići


Ako ste mislili da su radne akcije načisto izumrle, grdno se varate. Danas smo nas 17 iz firme imali radnu akciju preuređenja dvorišta i
krečenja neke "narodne kuhinje". Odnosno katoličke pomoći beskućnicima gde imaju TV salu, doručak i ručak (plaća se po principu, daj ako imaš) i salu sa veš mashinama. Baš im je to fino organizovano. Kako je najveći problem beskućnicima to što
im je dosadno (to sami kažu), onda smo imali i nekoliko pomagača. Mislim da je prijalo i njima i nama da radimo jedni sa drugima. Svako je ponešto naučio. Ja se u
životu nisam toliko izfisikalisao sa zidarskim kolicima, ciglama, krampom,
lopatom i grabuljama. Uglavnom, prvo sam šišajući se skupio preko 1100 dolara za "humanitarc", pa onda bogami i pormbao za beskućnike, tako da postajem prava Majka Tereza. Ali ono što je za mene bilo najveće otkriće je da pored ludaka tu ima
i baš OK likova koje je nesreća naterala da budu beskućnici. Tip sa kojim sam radio je bio zidar (za popločavanje), ali ga je zgazio džip i povredio mu ledja, tako da nije mogao da radi, pa se propio, izgubio kuću (jer nije imao para da otplaćuje rate kredita) i ostao na ulici. Prosto je neverovatno kako se ovde lako može postati beskućnik. Mada moram priznati da sam se šokirao kad sam 2004. video beskućnike u mitrovačkom parku. Ne znam, ali to mi je nekako bio stran koncept za Jugu. Možda ranije nisam dobro gledao.
Roman je i dalje u fazi preuređivanja i pored humanitarnih aktivnosti nekih novosti i nema. Da, sutra gledamo monodramu "Plavuše, smeđe i osvetoljubive riđojke" gde jedna žena glumi sedam likova. Javiću utiske.

уторак, 9. мај 2006.

Dr Evil


Dr Evil se i ovog puta preračunao. Ranije sam objavio da sam prikupio 436$, međutim, Snežini su dali 79$ a moje društvo 80$ što sveukupno dođe na 551$. Međutim, ja sam zaboravio reći da moja firma (PwC) dotira dolar za svaki dolar koji sam ja sakupio, tako da na kraju dana, moja kosa je doprinela preko 1100$ za borbu protiv leukemije. Jeste da izgledam kao kriminalac koji se sprema za suđenje (što je primetio moj kolega Dejl sa posla), ali bih rekao da je svakako vredelo.

недеља, 7. мај 2006.

Ćelava sviračica


Evo me bez kose. Izgledam kao da sam pobegao iz nekog zatvora, ili možda da zabavljam robijaše u istom. Samnom pozira i moj novi drugar, Roland FP-2, mada sam danas skontao da mi je repertoar onako pomalo tanak. Posvetio bih mu više pažnje da ne radim i na romanu u isto vreme. Eto, uvek neki izgovori.

субота, 6. мај 2006.

Šogun


Kao što znate, trenutno sam čovek sa dva lica, koji s preda izgleda kao Šogun.
Sutra se šišam ceo. Moram reći sem dovika u kafani, ljudi se generalno ponašaju kao Englezi. Danas sam bio na pijaci i niko me nije čestito ni pogledao ili nasmejao se. Takođe sam primetio da nije lako biti ćelav pošto je hladno po glavi, a ova kosica što je porasla mi zapinje za garderobu kada je navlačim preko glave. Ništa strašno, ali ako planirate da učinite nešto ovako glupo poput mene, čisto da znate posledice.

петак, 5. мај 2006.

Čovek iz emejla - Najveće svetsko brijanje


Najveće svetsko brijanje je završeno, samnom kao jednom od "žrtava". Kao što sam ranije najavio, učestvovao sam u čitavoj priči i uspeo da sakupim 536 dolara za pomoć deci oboleloj od leukemije. Iskreno, nisam verovao da mi je kosa toliko vredna, ali sam se potrudio i skupio najviše u celoj firmi.

Ovde sam na pola puta. Pre nego što vidite završni rezultat moram reći da su ovi moji iz firme sakupili $392 što bi bilo nedovoljno bez Snežinih iz Seedmarka ($74) i mog društva sa fakulteta koje je dotiralo ostatak.
Naravno, kad je najteži deo prošao (skupljanje para), usledilo je ono glavno: šišanje!

Moram se zahvaliti i frizerki iz Clip Jointa koja me je ostrigala bolje od svih očekivanja. Eto, toliko o zahvaljivanju (kako se ono uvek svugde zahvaljuju sponzorima, pa moram i ja).

Moram reći da je najteže bilo sedenje u stolici kad nisam smeo nimalo da se mrdnem dok su se kolege valjale od smeha, a koleginice sve to gledale zaprepašćeno.
Meni je najinteresantnije bilo gledanje kako nam partner ostaje bez svog zaštitnog znaka (bradice), kao i muke kolege koji je depilirao noge!

Nakon toga smo otišli na piće u lokalni pab i tu me je par ljudi saletelo kao 'zvezdu' emejla (onog kog sam i ja dobio, sa slikom koju sam ranije okačio). Svi su mi vikali: legendo, video sam ti sliku u emajlu. Eto, ukradoh nekom identitet ;).

четвртак, 4. мај 2006.

Zvanične diplomske slike


Zvanične diplomske slike su mi konačno pristigle, sa izuzetkom one kada primam diplomu. Valjda će i ona uskoro.

Na prvoj slici su mi kolege iz klase. Nisu svi na broju, ali oni najbitniji bogami jesu, kao i Sneža na slici ispod.

Na kraju evo i zvanične fotografije sa uručenja diplome.

уторак, 2. мај 2006.

Buduća frizura


Eto, dok jedni uživaju u prvomajskom roštilju, drugi u očinstvu, a treći slave 10 godina Boblanda (!), mi ovde na trulom i dalekom Istoku rmbamo :). I još u slobodno vreme pomažemo humanitarnim organizacijama. Ja sam krenuo da prikupljam pare za obolele od leukemije i trenutno sam skupio $300. Ako skupima još 200 opkladio sam se da ću se ošišati ka dotični lik sa slike za vikend, a od ponedeljka naćelavo.
Čisto da znate da sam totalno skrenuo. Šišanje je u petak, pa ko preživi pričaće. Uglavnom, dok ne budem imao moju sliku tipa "pre i posle" evo modela po kome se šišam.