
Pa što ne pišem. Iskren da budem, nemam vremena, a i kad imam, onda me nešto mrzi. Evo u poslednjih mesec dana, stalno nešto krpim i majstorišem. Ovog vikenda sam instalirao mašinu za pranje sudova (ne povezavo, nego 'instalirao' pošto cevke nisu bile dobro povezane ;), pa neku policu u garaži... Ma postaću pravi Majstor Bob ;). A sem toga život mi se trenutno svodi na kuću, posao (praksu) i fakultet (koji dođe kao posao, pošto sam sve studije završio i sad tamo idem samo kao asistent). Ah da, uleti i pijaca petkom uveče, pošto je na 2 minuta peške, a petkom radi do 9 uveče, tako da od kad smo se preselili nisam propustio ni jedan vikend. Sneža studira i ređa devetke, mada neće da se hvali da ne urekne ;). Sad, ili smo mi mnogo dobri, ili su ovde fakulteti mnogo laki. Još se nismo odlučili, ali biće da je i jedno i drugo. Crvena kola još nismo prodali, a nešto se razmišljamo da se rešimo i novih i starih, pa možda da se ponovimo u hondu jazz, mada je to još uvek jedan vrlo neformalan plan, jer smo već imali dosta ponova (većinom silom prilika). Nemojte misliti da ako sam se raspisao da smo se skućili. Još ima dosta toga na redu... Cipelarnik, pa polica u vešeraju, pa bolji usisivač... Sve one stvari što čovek kupuje sa 'uživanjem'. Ali takav je život. Neću da se žalim pošto nam je baš fino u gradu. Navikao sam se na buku (koja je tiča od Branka Radičevića leti u Mitrovici ;), a čari grada mi baš prijaju. Naročito što živim šetački.
Bobby Walker :)